Na biševskoj uzvisini, na ruševinama starokršćanske crkve, Ivan Splićanin u 11. je stoljeću izgradio novu crkvu oko koje će se kasnije razviti selo Poje. Još stariji trag ljudske aktivnosti na ovom području je villa rustica osnovana u prvim stoljećima pr. Kr., koja je ujedno jedna od dvije poznate helenističke rustične vile na hrvatskoj obali. Nad ostacima samostana je, najvjerojatnije tijekom baroka, nastao omanji građevinski sklop kamenih kuća koji zajedno s crkvom čini skladnu ambijentalno-povijesnu cjelinu.

Jedan od rijetkih stručnih radova na temu ovog područja je The Archeological Heritage of Vis, Biševo, Svetac, Palagruža and Šolta, koji objedinjuje rezultate rekogosciranja nekoliko otoka. Konzervatorski zavod u Splitu je tek u veljači 2018. uvrstio stari benesktinski samostan u popis kulturnih dobara RH i stavio ga pod privremenu arheološku zaštitu, i to tek na poticaj Građanske inicijative Spasimo Biševo. Prije toga, a i danas, vrlo se malo stručne pažnje posvećuje ovom području, iako ono ima potencijal obogatiti turističku ponudu otoka. Jedan od načina, koji bi ujedno podržao ideju održivog turizma na otoku, je prenamjena lokaliteta u arheološki park. 

Arheološki park je oblik muzeja na otvorenom, po mogućnosti na mjestu izvornog arheološkog lokaliteta ili uz njega, koji kroz prezentirane arheološke nalaze, rekonstrukcije, prikaz arheoloških aktivnosti, radionice, korištenje eksperimentalne arheologije, etnoarheologije te izložbeni postav, pruža mogućnost upoznavanja i učenja o kulturi, povijesti i arheologiji nekog kraja i vremena. 

Kao takvo, Poje može postati mjesto spajanja povijesti i sadašnjosti, kulturne i turističke djelatnosti otoka Biševa. Otok trenutno u turističkoj ponudi nema kulturne sadržaje te je fokus posjetitelja otoka uglavnom na odmoru na plaži i posjeti glavnoj turističkoj atrakciji, Modroj špilji. Prenamjena lokaliteta Poja u arheološki park obogatila bi turističku ponuda otoka, i to na način koji poštuje njegovu ostavštinu te u skladu s njom gradi daljnji razvoj.