Umjetnost oživljavanja otoka

Intervju vodio: Ivan Barun, “Skica” – časopis studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Vol. 3)

Kada se danas pojavi osobna inicijativa mještana otoka koja se bori za očuvanje i revitalizaciju njegova života, a još k tome koristi umjetnost i umjetničke prakse kao glavni od svojih alata, to je priča koju je vrijedno ispričati. Imajući prilike već dva ljeta sudjelovati na „Biševo Island Art Residency“ na Biševu, malom otoku u Viškom arhipelagu, razgovarao sam sa Stjepanom Tafrom, mladim web-dizajnerom i fotografom iz Komiže koji je glavno pokretačko srce ove inicijative. Čime su se studenti Akademije bavili na Biševu, na koje je sve prepreke projekt nailazio i kakva je uopće mogućnost razvoja otoka, možete pročitati u narednom razgovoru koji nas u trenu katapultira u neke snovite dane ljeta.

Ivan Barun >> Stjepane, građanskom inicijativom „Spasimo Biševo“ i projektom „Biševo Island Artist Residency“ pokušavaš spasiti otok od devastacije i potaknuti održivi razvoj otoka kroz umjetnost i ekologiju. Koja je tvoja veza s Biševom i što je to što te njemu privlači?

Stjepan Tafra >> Otok Biševo je već sam za sebe pozivnica svakome tko kroči nogom na njega da osjeti posebnu vezu s prirodom.  Moj nono je početkom sedamdesetih u uvali Porat izgradio skromnu jednokatnicu s konobom. Velik dio djetinjstva proveo sam na otoku i to me uvelike obilježilo. Smatram da je danas neophodno vratiti se svojim korijenima, jer živimo brzo, ne znamo uživati u trenutku, a priroda tog izoliranog otoka je surova i tjera te da se suočiš sam sa sobom, da raspolažeš onime što imaš u tom trenutku, od hrane, vode, do ljudi koji ostaju tamo i zimi i sl. Negativna selekcija sveprisutna je u Hrvatskoj, a u tako malim sredinama poput otočnih sve je očitija. Ono što je cilj svih naših napora je osvijestiti kojim resursima jedan mali otok raspolaže, a potom pokušati vratiti i one ljudske. To sada zvuči kao nemoguća misija, ali u cijelom svijetu prisutni su slični primjeri i čovjek se definitivno ponovno okreće prirodi. Možda time ponovno traži sebe.

I. B. >> Građanskom inicijativom „Spasimo Biševo“ uspjeli ste, u principu bez podrške lokalne samouprave, spriječiti slučaj ilegalne gradnje na otoku pored tisućljetnog samostana. Možeš li nam reći nešto više o tome? 

S. T. >> Imali smo tu sreću, a neki bi rekli i nesreću, da je samostan velikim dijelom u vlasništvu moje obitelji. Nažalost, naši prvi susjedi nisu prepoznali posebnost tog prostora i lokacije i odlučili su devastirati to područje bez prethodnog arheološkog istraživanja. Ivan Splićanin, graditelj samostana, odabrao je upravo savršen geografski položaj otoka Biševa s kojeg će se kršćanstvo širiti na istočnu obalu Jadrana. Tamo se, dakle, naziru začeci kristijanizacije Jadrana i oko te crkve na maloj pješčanoj visoravni kasnije će se razviti selo Poje. Ali ni to nije početak naseljavanja ovog višeslojnog arheološkog lokaliteta. Najstariji trag ljudske aktivnosti (ako preskočimo prapovijest) je villa rustica osnovana u prvim stoljećima pr. Kr. O značaju tog objekta možda najbolje govori činjenica da se radi o jednoj od dviju poznatih helenističkih rustične vila na našoj obali. Rimljani nisu mogli zaobići ovu plodnu uzvisinu, pa su i oni intenzivno koristili istu lokaciju. Nad ostacima je samostana, najvjerojatnije tijekom baroka, nastao omanji građevinski sklop kamenih kuća koji zajedno s crkvom čini veoma skladnu ambijentalno-povijesnu cjelinu. 

Naš je cilj da se taj lokalitet prepozna kao vrijedan, unatoč tome što su ga institucije zanemarile. Crkva je dijelom konzervirana, uložen je novac u obnovu, ali akt zaštite nije napravljen, kao ni elaborat. Arheološko istraživanje nije provedeno dok inicijativa nije reagirala. Gradnja objekata u kontaktnom radijusu  trebala bi se provoditi uz strogi nadzor arheologa. Samo crkva je upisana, zona preventivne zaštite trebala bi biti proširena i na šire okruženje, kao cijela ambijentalna zona. To su očiti propusti institucija, ali i nemar lokalne samouprave. 

I. B. >> Prije Drugog svjetskog rata na otoku je živjelo preko 350 ljudi, dok ih danas živi svega jedanaestero. Kako izgleda život na otoku danas, kakve tendencije i promjene primjećuješ? Kakve su reakcije mještana na inicijativu?

S. T. >> Bez obzira na društveni poredak i sisteme koji su vladali, Biševo i njegovi stanovnici oduvijek su bili zadnja rupa na svirali. Biševo je pučinski otok, izoliran i marginaliziran, ali upravo nam je to izazov i naš projekt može poslužiti kao model drugim otocima koje je turistifikacija već debelo zahvatila. Na Biševu živi manje od 20-ak ljudi tijekom cijele godine, ali s obzirom na njegove prirodne ljepote i resurse, povoljnu klimu i pjeskovito tlo pogodno za poljoprivredu, sve je više pojedinaca koji u njemu prepoznaju potencijal za model održivog razvoja koji potiče i Europska unija. Kako je Vlada RH nedavno preuzela obvezu uvesti wi-fi na sve otoke prema Zakonu o otocima, svim posjetiteljima hrvatskih otoka uskoro će biti olakšan pristup internetu. Taj Zakon promiče razvoj otoka u skladu s konceptom pametnih otoka, što obuhvaća i primjenu pametnih tehnologija, očuvanje prepoznatljivog otočnog prirodnog i kulturnog kapitala, iskorištavanje prirodnih i tradicionalnih karakteristika otoka za stvaranje novih i inovativnih radnih mjesta te poticanje alternativnog, cjelogodišnjeg, održivog i odgovornog turizma. 

Nadalje, mještani moraju biti uključeni u te procese i mora ih se pitati u kojem se smjeru razvija njihovo neposredno okruženje. Primjerice mnogi hrvatski otoci još uvijek nemaju riješen problem nedostatka vode, pa tako ni Biševo. S obzirom na ogromni potencijal obnovljivih izvora energije, smatramo da bi  se građani puno lakše odvažili na život na otoku kada bi imali osnovne uvjete za kvalitetan život. Rad je postao mobilan i ne ovisi više samo o urbanim sredinama. Dapače, u svijetu su otoci postali destinacije poželjne za život, i to ne samo oslanjanjem na turizam. Negativnim posljedicama masovnog turizma bez održivog razvoja svjedočit će buduće generacije. Jedna od tih posljedica je napuštanje otoka i odljev kvalitetnog stanovništva. Mi želimo poslati poruku da postoji alternativa tomu. Štoviše, iznenadili smo se pozitivnim reakcijama mještana koji su nudili svoje usluge. Primjerice, stanovnici Biševa koji poznaju svaku skrivenu oazu na otoku vodili su umjetnike po otoku, OPG-ovi koji nude svoje domaće proizvode pružaju podršku svim našim naporima. Svatko je pozvan sudjelovati i svojim idejama doprinijeti održivom razvoju otoka. U zimskom periodu stalni stanovnici otoka rado se prisjete i prepričavaju zgoda s umjetnicima. Bitno je da se stanovnici ne osjećaju odsječeno od svijeta, unatoč geografskom položaju.

I. B. >> Studenti Akademije već dvije godine imaju prilike baviti se umjetničkim radom na rezidenciji „Biševo Island Artist Residency“. Kako rezidencija izgleda i koji je njen cilj? Što je već ostvareno na dosadašnjim rezidencijama?

S. T. >> Jedan od ciljeva rezidencija je i osvještavanje o svemu gore navedenome, jer su priroda i kulturno-povijesna baština Biševa sami po sebi velika inspiracija umjetnicima. Inspiracija se može pronaći i u specifičnom načinu života lokalnog stanovništva. Sva osjetila u takvom okruženju prorade, a umjetnici se na Biševu osjećaju nesputanima. Kada se jednom stvori ta povezanost s otokom, nadam se da će se vraćati i sa svojim obiteljima. Mnogi su pojedinci prepoznali vrijednost Biševa, ali umjetnici su za sada jedini ambasadori preko ovih rezidencija. Svaka fotografija na Instagram-profilu ima svoju priču, a pratitelje iz cijeloga svijeta privlači da posjeti taj biser. Tehnologija i mreže omogućuju da se za mlade umjetnike čuje na drugom kraju planeta i to je ono što je najviše doprinijelo stvaranju pozitivne slike o Biševu unatoč negativnim zbivanjima oko nezakonite gradnje. Umjetnici se na rezidenciji upoznaju s otokom, njegovim zanimljivostima, uče vještine života na otoku, npr. kako graditi suhozid, kako loviti lignje i slične vještine koje u urbanom okruženju ne mogu naučiti, a s druge strane ostaju njihova umjetnička djela koja su najbolji promotor otočnog načina života. Osim umjetničkih rezidencija, uskoro planiramo proširiti priču i na druge smjerove jer smatramo da aktivne i kreativne zajednice obogaćuju svaki prostor, pa tako i onaj otočni.

I. B. >> U sklopu projekta u procesu je nastanka i alternativni vodič kroz otok. O kakvom je vodiču riječ i koja se to alternativa njime nudi potencijalnim budućim posjetiteljima?

S. T. >> Alternativni vodič plod je rezidencija, ali i interakcija između različitih umjetničkih disciplina poput književnosti i likovne umjetnosti. Uskoro planiramo izložbu u Zagrebu koja će promovirati Biševo u pozitivnom svjetlu. Iskustveni vodič, kako u digitalnom obliku tako i kao umjetnički koncept, predstavlja inovativni pristup problematici hrvatskog turizma koji se većinom bazira samo na suncu i moru. Tako informacije poput polaska broda iz Biševa prema Komiži, o tome što predstavlja zaštita otoka u sklopu projekta Natura 2000, gdje odsjesti na otoku, gdje kupiti povrće, gdje naručiti kvalitetno ulje ili vino, kako umjetnici koriste naplavine za svoja djela, kako se gradi suhozid i sl., postaju dostupne svima bez obzira na udaljenost i izoliranost Biševa. Otok se otvara svijetu. Time pametnom turistu približavamo autentično iskustvo boravka na otoku.

I. B. >> Ovim projektima pokušavate potaknuti, kako pišete, »održiv otočni razvoj mimo turistifikacije i neplanske gradnje«. Koja je to slika održivog otoka koju želite stvoriti i kako bi izgledao njegov razvoj?

S. T. >> Povijesno-kulturni krajolik Biševa, nastao u međuodnosu čovjeka i prirode, uvjetovan je pučinskim smještajem te odražava tradicionalne prostorne odnose. Također, s obzirom na golemi arheološki potencijal Biševa, kontinuirano naseljenog još od antike, strategija održivog razvoja otoka bi, između ostalog, trebala predvidjeti i upravljanje otočkom kulturno-povijesnom baštinom. U konačnici, cilj inicijative je i informiranje javnosti o nagloj degradaciji kulturnih i prirodnih dobara otoka Biševa slijedom nasrtaja masovnog turizma. Biševo nije samo Modra špilja. Ovom inicijativom želimo potaknuti, u duhu Faro konvencije, uspostavu ravnoteže između sve učestalijih planiranih javnih i privatnih aktivnosti te kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti otoka. Naš cilj nije sabotirati održivi razvoj otoka, nego upravo suprotno, u skladu s europskim pravom koje strogo regulira uporabu i razvoj navedenog zaštićenog područja. Cilj nam je, dapače, potaknuti gospodarski razvoj otočne zajednice na korist i dobrobit svih sugrađana.

I. B. >> Okupio si zanimljiv interdisciplinarni tim stručnjaka, umjetnika, književnika, dizajnera i arhitekata. Kako je uopće raditi s toliko širokom skupinom ljudi na nečemu kao što je razvoj otoka i koji su vam planovi?

S. T. >> Za projekte poput ovoga multidisciplinarni pristup je sve. Bitno je prepoznati pojedince u društvu koji su građanski osviješteni, koji ne samo znaju, nego i razmišljaju o dugoročnoj dobrobiti zajednice, a takvih je mnogo. Planova imamo napretek, jer cilj je staviti nekretnine u funkciju zajednice, ali ne misliti samo o gospodarskoj dobiti i turizmu. Sve što se radi, ostaje na Biševu i ostaje nasljeđe angažiranih građana. Zahvalan sam na svim savjetima arhitekata, pravnika, PR stručnjaka, društvenjaka, umjetnika, ali i običnih građana, dakle svih koji su na svoj način doprinijeli osvještavanju važnosti očuvanja kulturno-povijesne baštine, ali u kontekstu budućeg razvoja otoka. 

I. B. >> Imam dojam da se u ovom projektu oslanjate na ideju da umjetnost ima društveno-pokretačku snagu. Vjerujete li da umjetnost još uvijek može potaknuti na društvene promjene? Kako? 

S. T. >> Umjetnost apsolutno može potaknuti na društvene promjene, kao i na razvoj samog pojedinca. Doprinos u mijenjanju svijesti umjetnici čine s lakoćom, ako im se pruži potpora i omogući slobodno djelovanje. Želja nam je napraviti galeriju umjetničkih djela kojima bismo osvijestili važnost oživljavanja, primjerice, starih zanata i vještina koje polagano umiru. Neka od njih već su proglašena nematerijalnim dobrima, poput gradnje suhozida. Brojne su zemlje prepoznale samo umjetnost kao lijek, tako se u nekim gradovima posjet muzeju propisuje na recept kao blagodat za psihofizičko zdravlje. Negdje na tom tragu, mi smatramo da u spoju s netaknutom prirodom Biševa, umjetnost djeluje blagotvorno ne samo na pojedinca, nego i na kolektivnu svijest. Stoga je bitno o tome javno progovarati, a umjetnici na neki način imaju i odgovornost da kroz svoja djela dopiru do emocija građana i time pružaju nadu da otočka svakodnevica može biti privlačna i izvediva unatoč ponekad teškim životnim uvjetima. Time se odlazak ljudi s otoka može ne samo spriječiti, nego se taj proces može i obrnuti. Zato je bitno uključiti umjetnike u sve razvojne i društvene procese.